Ono što je Mario Franković, nezavisni gradski vijećnik i bivši protukandidat aktualne HDZ-ove gradonačelnice Malog Lošinja, u nekoliko navrata propustio učiniti ja nisam. A to je razgovor s običnim malim ljudima, s naglaskom na one koji su mu svojim glasom pa i lobiranjem dali povjerenje.
Glas otoka, odnosno glas naroda ili ti javno mnijenje u nekim situacijama je delikatno i krhko, dok u politici greške znaju biti skupe ako nisi u HDZ-u. Na to ukazujem ako se povedem konkretnim primjerom Frankovića koji je uz daleko transparentniju i kvalitetniju predizbornu kampanju svoga indiferentnoga također nezavisnoga protukandidata tijesno dobio u borbi za drugi krug. Dok nekim čudom Dubravko Devčić bez da “pusti vjetar” zadržava svoje simpatizere na jednome mjestu, Franković bi trebao biti svjestan da je na nemirnom tlu zbog koalicije sa nesigurnim SDP-om te stoga biti obzirniji prema svome biračkom tijelu. Jer ono je većim dijelom buntovno i vrlo brzo se priklanja onima koji idu u tom smjeru.
Tako je Franković smjelo prozvao lokalnu izvršnu vlast zbog događaja koji se njemu i dijelu građana nije svidio, ali je zato nepromišljeno u nastavku prozvao i vlastite birače. Ton koji je ugradio u reagiranje na građanski neposluh i definicija ne baš biranih riječi upravo kod tih buntovnih glasača je izazvala odbojnost. I taj potez, i slični ako ih bude koštat će ga na sljedećim lokalnim izborima više nego Devčića koalicija sa HDZ-om. Nemojmo smetnuti s uma, Deva “je dobar” jer liječi domaće blago i brine za kućne ljubimce, bez obzira što sada to zvuči trivijalno, dok Franković šalje sve skuplje račune građanima. Na takvim banalnim i smiješnim detaljima birači skupljaju simpatije brkajući kruške i jabuke, odnosno miješaju posao i politiku. Koliko god apsurdno zvučalo, to nam govori koliko smo mi Hrvati apsurdan narod.
Primjetno je kako upravo na tu kartu igraju vladajući na sjednicama GV-a, gdje Franković sebi dopušta sramotne upadice predsjednika GV-a ili HDZ-ovih vijećnika na njegov poslovni, ali nažalost i privatni život. I umjesto da javnost upravo takvo zlobno ponašanje sankcionira, pojedinci sami krenu istim smjerom zadiranja u nečiju intimu. To najbolje govori koliko bi političari trebali promišljati da budu pozitivan primjer, umjesto pokretači destrukcije društva.
Zašto Grad, odnosno Ana Kučić nije javno reagirala na sporni događaj od 17. studenoga? Upravo kako bi promišljeno izbjegla taj efekt podjele, bez obzira što je odgovornost na njoj da reagira u takvim trenucima. Ali to je HDZ! Nije se uplela u mrežu nevolja kao Franković sa svojim obraćanjem. Tako je i kod Devčića u ovom slučaju vrijedila ona “šutnja je zlato” zbog delikatnosti teme. Paradoksalno, istina, međutim ovdje govorimo o politici gdje dobročinstvo ponekada ne prolazi. Dakle, bitan je trenutak, a Franković ga je imao serviranoga kada je Kučićka djelovala ranjeno zbog Mrtvaške dok je prebacivala odgovornost na Lučku upravu. No propustio je tada poentirati, a učinio je to kada politički nije trebao, osim ako mu imponira podrška HDZ-ovih birača. A možda sam u zabludi ne znajući da Franković mijenja politički predznak.
Kad sam već spomenuo tu famoznu Mrtvašku, od prebacivanja odgovornosti na Grad Mali Lošinj za sporne radove nema previše koristi bez dobre strategije. Kada se prereže vrpca po završetku projekta opet će Ana Kučić profitirati. Ako to sada Frankoviću nije jasno, postat će na sljedećim izborima kada bi njegova protukandidatkinja mogla zadržati svoje biračko tijelo proširenjem državne ceste prema toj luci. Ako se cesta ne dogodi do tada, poslužit će kao dobar primjer jer ima drugih projekata koje će si HDZ prisvojiti, a narod lakovjerno zagristi. Svejedno Franković može u slučaju Mrtvaška tražiti svoje poene zahvaljujući suradnji sa SDP-om koji, pak, tek povremeno sjevne unatoč tome što imaju župana i dožupana iz svojih redova. Ostaje nepoznanica zašto je SDP toliko inertna oporba na Lošinju i hoće li se uskoro trgnuti.
Franković je vjerujem nakon izbora postao svjestan, kao i ja, da neće uvjeriti javnost u kriminal političkih oponenata jer Mali Lošinj, jasno je kao dan, za time baš i ne mari previše. Najbolji dokaz tomu je vladajuća trgovačka koalicija, a da bi narodu “svanulo” kako Devčić i Akcija mladih nikada o kriminalu javno ne zbore treba ih često podsjećati, no nekada je i to uzalud. Hrvati su lakovjerne guske koje misle na sebe pa izgubljeno srljaju u magli, stoga ne sumnjam kako će ih opet HDZ pored silnih afera prikloniti sebi kada bude najvažnije.
Zato je Frankoviću potrebno sazrijeti na vrijeme, ali ne da postane korumpiran kao HDZ, već mudar kao što je ovih dana Most ili pak Zoran Milanović. Biti, primjerice, kao Miro Bulj nije teško sve dok odlazi među ljude i pruža im podršku, odnosno da kontrira vladajućoj strukturi uvijek i u svakom trenutku kao Milanović. Ne stavlja se građane javno na stup srama kao što to čini predsjednik stranke pravomoćno optužene za kriminal nazivajući ih parazitima. A Plenković to radi upravo zato jer, bez obzira na sve, ima vjerno biračko tijelo pa mu se može. Za sve ostalo tu je “mastercard” kada zaškripi, a Franković si ne može priuštiti ni jedno ni drugo.
